| |
|
Glavne osobenosti govora Bosnjaka |
Salihaga : Cuvajmo materinski jezik, "Bosnjak". List za politiku pouku i zabavu,I / 1891, br.5, Sarajevo, 30.jula 1891,str.1.
1) Siroka zastupljenost upotrebe turcizama;
2) Ocuvanje glasova h i f;
a)Upotrebu turcizama u nasem jeziku (i knjizevnom jeziku) najelementarnije prikazuje djelo Mese Selimovica "Dervis i smrt" i pjesma Skendera Kulenovica "Na pravi put sam ti, majko, izis'o".
b)Fonema h cini sastavni dio konsonantizma bosnjackog govora, tj. da je cuvanje h opstebosnjacka crta, dok se taj konsonant kod katolika i pravoslavaca, po pravilu, gubi. Dok je kod Bosnjaka h zastupljeno npr. dodjoh, kod Hrvata i Srba ga nema ili kao sto ga nema niti kod irenica (stra, gra) umjesto strah, grah i dr. Dok je odlika bosnjackih govora primjena foneme h, kod Hrvata i Srba se najcesce uklanja sonantima v i j (uvo, njijova, snaja). Umjesto h u tim govorima je cesto k (dodjok), ili g (od njig, uzeg). Sto se tice imena lijepo se h u izgovoru spominje (Haso, Huso, Husnija, Hercegovina), dok je to kod Hrvata i Srba (Aso, Uso, Usnija, Ercegovina). Mogli bismo navesti veliki broj primjera, ali nam to sada nije potrebno.
Bosanski jezik nije djelo pojedinaca: stvarali su ga Bosanci, stoljecima. Stoga uopste nije "politicko nasilje nad jezikom" reci da Bosnjaci govore bosanskim jezikom. A sto se tice spoljne historije naseg standardnog jezika, zapavo je svojevrsna prica o tradiciji unitarizma na ovim prostorima i nju ovdje nije vrijedno niti spomenuti. " Cuvaj rode, jezik iznad svega, u njem zivi, umiri za njega".
<< BACK
|
|
|
